| Devojke sa zoljom u rukama |
|
|
|
| Autor highagain | |||||||
| Tuesday, 03 June 2008 | |||||||
Nevena je, s još desetak koleginica, odabrala do prošle godine ekskluzivan, muški smer - ljuta pešadija...Poligon „Pasuljanske livade” kod Ćuprije zaposeli su za vikend studenti Vojne akademije da u praksi provere znanja stečena u školskim klupama. Iz rovova, uz prasak i oblak dima i prašine, poleću projektili iz „zolje”. Direktan pogodak u metu udaljenu 370 metara… Ništa ne bi bilo neobično da „zolja” ovog puta nije bila u negovanim rukama Nevene Jovanović, jedne od tridesetak devojaka koje su lane, prvi put u istoriji srpske vojske, krenule na Vojnu akademiju. POGODAK - Nevena je, s još desetak koleginica, odabrala do prošle godine ekskluzivan, muški smer - ljuta pešadija. - Nijednog trenutka se nisam pokajala što sam izabrala poziv pešadijskog oficira. Uzor mi je vojvoda Mišić, njegov odnos prema otadžbini, ali i običnom redovu - kaže Nevena za „24 sata”. Želja joj je da po završetku akademije postane „kobra” - pripadnica elitnog protivterorističkog odreda srpske vojske. - Lako sam se prilagodila životu u internatu, hrani i svakodnevnim obavezama. Slobodnog vremena skoro i da nema. I kada ga ima, maksimalno ga koristim - treniram i veslanje i atletiku i orijentiring - kaže Nevena. Nevena kaže da vojnički režim života ipak omogućava da zadrži osobine i navike „lepšeg pola”. Dozvoljeno je diskretno šminkanje, kosa mora da bude vezana, nokti normalne dužine, skroman nakit. Jednostavno, dozvoljeno je sve ono što ne ometa ili ne ugrožava bezbednost nastave i obuke. Zamerku ima na svečanu uniformu. - Malo je staromodna, nedovoljno je ženstvena. Radije nosim radnu, maskirnu uniformu. Inače, beretka je mnogo lepša nego šeširić koji nose devojke u policiji - kaže Nevena. Druga „zolja” bila je u rukama Dijane Bogićević. - Nema tu mnogo razmišljanja, nema straha. Imali smo dobru teorijsku pripremu, malo praksa, malo adrenalin i eto pogotka - objašnjava Dijana tajnu uspešnog gađanja i dodaje da joj, kao i većini koleginica, više leži praksa, posebno teren, gađanje, nego teorija u učionici. Dijana vikendom izlazi s dečkom koji je policajac u Beogradu. Želja joj je da na kraju studija 2010, kao najbolja, na svečanosti ispred Savezne skupštine primi sablju - simbol oficirske časti.
Powered by !JoomlaComment 3.25
3.25 Copyright (C) 2007 Alain Georgette / Copyright (C) 2006 Frantisek Hliva. All rights reserved." |
|||||||
| < Prethodno | Sledeće > |
|---|